Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Bl. Majka Terezija iz Kalkute
Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Gonxha Bojaxhiu (Gonđa Bojađiu), buduća Majka Terezija iz Kalkute, rodila se u Skoplju 26. kolovoza 1910 u albanskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina otputovala je u Irsku i ušla u samostan Blažene Djevice Marije, šire poznat pod nazivom Sestre Naše Gospe od Loreta. Nakon nekoliko tjedana provedenih u Irskoj, Gonxha - sada već sestra Terezija - poslana je u Indiju gdje je 1931. položila prve zavjete, a vječne zavjete 1937. Provela je 18 godina u školi Loreto u Kalkuti, najprije kao nastavnica, a kasnije i kao ravnateljica škole.

 

Dok je, 10. srpnja 1946. putovala vlakom iz Kalkute u Darjeeling, Majka Terezija je primila "nadahnuće" koje je kasnije opisala kao "poziv unutar poziva".Isusova žeđ za ljubavlju i dušama postala joj je potpuno jasnom tako da je  otada svim žarom srca stalno težila za tim da utaži Njegovu žeđ. Povjerio joj je svoju bol zbog zanemarivanja siromašnih, žalost koju osjeća zbog toga što ne znaju za Njega i svoju čežnju- svoju žeđ- za njihovom ljubavlju. Žarko ju je molio: "Malena moja, dođi, dođi, ponesi Me u rupe siromaha. Dođi, budi Moje svjetlo. Ne mogu poći sam. Oni Me ne poznaju i zato Me ne žele. Dođi, pođi među njih. Ponesi Me njima. Silno želim ući u njihove rupe, njihove mračne, nesretne domove." Isus je tražio od Majke Terezije da osnuje "Misionarke Ljubavi", redovničku zajednicu posvećenu služenju najsiromašnijima među siromasima. Red Misionarki Ljubavi službeno je osnovan u Kalkutskoj nadbiskupiji 7. listopada 1950.

 

Utjelovljena milosrdna ljubav

 

Ona je odgovorila na Isusov poziv "Dođi, budi Moje svijetlo" i zato je postala simbolom milosrđa u svijetu i živi svjedok ljubavi. Biljeg njezinog rada uvijek je bilo poštivanje pojedinca, njegove vrijednosti i njegovog dostojanstva. Najosamljenije i najsiromašnije, napuštene umiruće kao i odbačene gubavce primala je s toplim milosrđem, bez oholosti i podcjenjivanja, već sasvim u duhu poštivanja Krista u svakom čovjeku.

 

 

Otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venezueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniiji i Austiriji 1968.. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi,Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.  Do 2007. godine, redovnička zajednica imala je oko 450 redovnika , 5 000 redovnica, oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. 

Zemaljski život Majke Terezije žavršio se 5. rujna 1997.

Zaista njeno poslanje milosrdne ljubavi i veliki glas svetosti privukao je ogromne mase ljudi na njezin pogreb, a njezin je grob odmah postao mjesto hodočašća i molitve gdje dolaze ljudi različitog podrijetla, vjerovanja i društvenih klasa.

 

 

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003.

 

 

Spomendan joj slavimo 05. rujna.